Osjećaj usamljenosti javlja se kada vjerujemo i doživljavamo da na svijetu ne postoji osoba koja bi mogla biti tu za nas i pružiti nam podršku, ljubav i pažnju.

Ovo osjećanje ukazuje na to da u našem životu trenutno nije zadovoljena jedna veoma važna ljudska potreba – potreba za emocionalnom bliskošću i povezanošću.

Fizički možemo biti blizu nekoga i stalno okruženi drugim ljudima, ali to ne mora da znači da se sa njima osjećamo emocionalno blisko i povezano.

Kako izgleda osjećaj usamljenosti?

Mnoge osobe kojima je osjećaj usamljenosti blizak navode da je to veoma teško osjećanje i često ga opisuju kao „osjećaj praznine“.

Ukoliko se i ti trenutno osjećaš usamljeno dok čitaš ovaj tekst, važno nam je da znaš da istinski vjerujemo koliko ti je sada teško.

Mi smo društvena bića i drugi ljudi su nam potrebni kako bismo zadovoljili svoje potrebe. Kada smo mali, zavisimo od drugih, prvenstveno od roditelja ili staratelja. Kasnije sami gradimo odnose sa ljudima u kojima bi naše emocionalne potrebe trebalo da budu prepoznate i zadovoljene.

Potreba za bliskošću nije znak slabosti

Svako ljudsko biće ima potrebe. Nismo sebični zbog toga niti smo slabi zato što su nam potrebni drugi ljudi.

Kao što imamo potrebu za hranom, pićem, sigurnim mjestom i odmorom, isto tako imamo potrebu za:

• pažnjom;
• bliskošću;
• povjerenjem;
• podrškom;
• osjećajem kontrole;
• samostalnošću i nezavisnošću.

Kada neka potreba nije zadovoljena, mogu se javiti frustracija, nezadovoljstvo i bol. Ova osjećanja mogu da nas podstaknu da nešto preduzmemo.

Kao što ćemo popiti vodu kada osjetimo žeđ, tako nas i osjećaj usamljenosti može upozoriti da nam nedostaju bliskost, razumijevanje i podrška druge osobe.

Šta ti usamljenost može poručiti?

Važno je da znaš da usamljenost koju trenutno osjećaš može da nosi određenu poruku.

Možda prolaziš kroz težak period u životu i potrebno ti je drugo ljudsko biće koje će biti uz tebe, saslušati te i podijeliti sa tobom bol koju osjećaš.

Prvi korak jeste da prepoznaš o kakvom osjećanju se radi i koja tvoja potreba trenutno nije zadovoljena.

Možeš sebi reći:

„Osjećam se usamljeno i potrebni su mi bliskost, razgovor i podrška.“

Važno je da sebi dozvoliš da ti, kao ljudskom biću, bude potrebno drugo ljudsko biće. Potreba za bliskošću nije slabost, već prirodan dio svakog od nas.

Izvor: Magnific

Šta možeš da uradiš kada se osjećaš usamljeno?

Sada kada si pročitao/la ovaj tekst, možda se pitaš šta možeš da uradiš sa osjećanjem usamljenosti.

Za početak, razmisli o tome koje osobe čine tvoj život i kakav odnos imaš sa njima.

Možeš sebi postaviti sljedeća pitanja:

• Koje osobe su trenutno prisutne u mom životu?
• Sa kim se osjećam sigurno i prihvaćeno?
• Postoji li osoba kojoj bih mogao/la da kažem kako se osjećam?
• Da li sam ranije pokušao/la da podijelim svoja osjećanja?
• Šta mi je potrebno od druge osobe – razgovor, podrška, razumijevanje ili samo njeno prisustvo?

Drugi ljudi ne mogu uvijek da znaju šta se dešava unutar nas dok to ne podijelimo sa njima. Zbog toga može biti korisno da razmisliš o tome da li si i na koji način do sada govorio/la drugima o svojim osjećanjima.

Kako da započneš razgovor?

Nekada se plašimo da otvoreno razgovaramo sa drugima jer nam se javljaju misli da bi mogli da nas odbace, ne razumiju ili ismiju.

Otvaranje prema drugima jeste intimno i razumljivo je da se možeš osjećati nelagodno dok govoriš o svojim osjećanjima.

Ukoliko se prepoznaješ u tome, možeš prvo da kažeš drugoj osobi da želiš da razgovaraš o nečemu što ti je važno i da ti je potrebno da te sasluša, razumije i pruži podršku.

Možeš reći:

„U posljednje vrijeme se osjećam usamljeno i teško mi je. Volio/la bih da razgovaram sa tobom i da me saslušaš.“

Ili:

„Ne treba mi da odmah riješiš problem. Važno mi je samo da budeš tu i saslušaš me.“

Ako ti se ovakav razgovor trenutno čini previše izazovnim, možeš početi tako što ćeš se toj osobi postepeno otvarati o neutralnijim temama. To ti može pomoći da se osjetiš sigurnije prije nego što započnete razgovor o težim i neprijatnijim osjećanjima.

Šta ako su te drugi ranije osudili?

Ukoliko si do sada nailazio/la na osudu, nerazumijevanje ili odbacivanje od drugih, želimo da znaš da saosjećamo sa tobom.

Vjerujemo da je veoma teško ponovo pokloniti povjerenje drugoj osobi nakon što je neko povrijedio tvoje osjećaje ili nije ozbiljno shvatio ono što si podijelio/la.

Ipak, reakcija jedne osobe ne znači da će svi reagovati na isti način. Možda će ti biti potrebno vrijeme da pronađeš nekoga uz koga se osjećaš sigurno i prihvaćeno.

Druga osoba kojoj se možeš obratiti može biti i stručno lice, kao što su:

• psiholog;
• psihoterapeut;
• školski psiholog ili pedagog;
• nastavnik;
• savjetnik na savjetodavnoj liniji.

Razgovor sa stručnom osobom može ti pomoći da bolje razumiješ svoja osjećanja, prepoznaš šta ti je potrebno i pronađeš načine da izgradiš odnose u kojima ćeš se osjećati sigurnije i povezanije.

Izvor: Magnific

Nisi sam/a

Važno je da znaš da nisi sam/a i da ne moraš sam/a da nosiš bolna osjećanja.

Mi smo tu za tebe. Možeš nam se javiti kako bismo zajedno razgovarali o usamljenosti, odnosima i svemu što ti je trenutno teško.

Ponekad je prvi korak prema bliskosti upravo to da nekome kažeš:

„Osjećam se usamljeno i potreban mi je razgovor.“

Javi nam se. Tu smo da te saslušamo i pružimo ti podršku.