Različiti životni periodi sa sobom nose izazove s kojima nije jednostavno da se suočimo. Polazak na fakultete je upravo jedan od perioda odrastanja koji sa sobom nosi veliki broj značajnih i velikih promjena.
Prelazimo iz poznatog školskog sistema na univerzitetski koji se po mnogo čemu razlikuje od svega na šta smo do tada navikli. Često mijenjamo sredinu u kojoj smo odrasli, novom i nepoznatom. Mijenjaju se naše obaveze i odgovornosti, ali i nivo samostalnosti koji se od nas očekuje. I dok se mi tek navikavamo na sve te promjene, od nas se nerijetko očekuje da „preko noći“ pronađemo svoje mjesto u svijetu odraslih – i da se u tom svijetu odmah dobro snađemo.
U svemu tome, često zaboravimo koliko ovakve promjene mogu biti izazovne. Zaboravimo da je potrebno vrijeme da se prilagodimo i naučimo kako funkcioniše svijet u našoj novoj i drugačijoj stvarnosti. Nekada nam djeluje da svi drugi to rade bolje od nas, a zaboravimo da možda i oni koji izgledaju sigurni, nose iste dileme i strahove kao i mi. Svako od nas se na drugačiji način nosi s izazovima koje nosi početak studiranja, ali postoje iskustva i promišljanja koja su zajednička i u kojima veliki broj mladih može da se prepozna.
Zato s vama dijelimo priču Maje – članice Savjeta djece i mladih Plavog telefona. Majina priča govori o njenom iskustvu polaska na fakultet, izazovima s kojima se suočavala, ali i onim lijepim stvarima koje to iskustvo sa sobom nosi.
Majina priča
Potraga za pripadnošću
Zauzimanje svog mjesta u svijetu nakon srednje škole se može činiti zastrašujućim. Vjerujem da će mnogi, baš kao i ja, provesti prve mjesece studiranja tražeći osjećaj pripadnosti – u novom gradu, među novim ljudima, u novim izazovima. Ono što sam ja naučila jeste da se osjećaj pripadnosti gradi vremenom i posvećenošću obavezama koje predstavljaju fakultet. Jedan veliki dio tog puta predstavlja izlaganje sebe novim poznanstvima. Sa svojim kolegama provodimo mnogo vremena, i zato je hrabrost da se upustimo u nova prijateljstva često ono što nam najviše pomogne da pronađemo svoje mjesto.
Upoređivanje s drugima
Poredićete se s drugima. I možda ćete pomisliti da ne pripadate tu. Odmah ću vam reći, to nije istina. Imate svako pravo da budete tu gdje jeste i da stičete znanje i vještine poput vaših kolega. Upoređivanje vašeg puta s drugima vas neće dovesti do željenog cilja. Vi studirate za sebe i na najbolji način koji znate u datom trenutku.
Izvor: Freepik
Podrška
Razgovori s kolegama o ispitima, obavezama i brigama često su mi pomagali da shvatim da je u redu ne znati sve odmah. U nekim trenucima strah od neuspjeha mi je predstavljao veći problem od same lekcije ili poglavlja ispred mene, ali nešto čega sam se držala jeste: “Kreni, pa ćeš usput shvatiti kako.”
U periodu studiranja se mogu javiti i misli poput “Da li je ovo za mene?”. Postojali su i trenuci u kojima sam poželjela odustati. Ovdje, vodeći se mojim iskustvom, prepoznala sam dvije stvari. Prva bi bila da se zapitate: “Da li vjerujete u sebe i da li ovo radite zbog sebe ili zbog drugih?” Druga stvar bi bila da se zapitate: “S kakvim ljudima ste okruženi?”. Da li vas ti ljudi inspirišu, da li osjećate njihovu podršku? Mnogo toga u svakodnevici zavisi od toga kakav je uticaj ljudi oko nas. Ja smatram da je jako važno da budemo okruženi disciplinovanim, fokusiranim ljudima koji su spremni pomoći, jer vjerujem da se njihove karakterisitike mogu prenijeti na nas tako što ćemo da učimo od njih kako to rade.
Izvor: Freepik
Prakse, volontiranje, razmjene
Željela bih da podijelim s vama i još jedan dio fakulteta koji smatram posebnim – prilike za ulaganje u znanje pored predavanja. Tu mislim na prilike za prakse, razmjene studenata, volontiranje u zajednici. Smatram da na taj način možemo bolje upoznati sebe i shvatiti u kom smjeru želimo da idemo poslije fakulteta. Pored akademskog usmjerenja, tim prilikama stvaramo uspomene i lekcije koje ne bismo inače stekli tokom regularnog studiranja. Pomoći će nam da izađemo iz okvira svakodnevnice i da steknemo uvid da mnogo znači odvojiti vrijeme za pomoć drugima i da mali dio dobrote čovjeka pravi veliki značaj.
I ono najvažnije – shvatila sam da ulaganje u sebe i svoje znanje nikada nije pogrešan izbor.“
Zaključak
Majina priča nas podsjeća da nijedan početak nije lak – ali i da upravo ti prvi koraci, puni neizvjesnosti i ličnih borbi, postaju temelj svega što ćemo kasnije graditi. Ako se ponekad osjećate izgubljeno, znajte da niste sami.
Plavi telefon je tu za vas i sa našim savjetnicima možete razgovorati o poteškoćama s kojima se suočavate, o emocijama koje osjećati, ali i o svemu drugom što je vama važno. Rado ćemo vas saslušati i pružiti pomoć i podršku.
Uz podršku, problemi su manji!
