Roditeljstvo je put pun izazova, a jedan od najtežih trenutaka dolazi kada nam dijete dođe uznemireno jer ga je neko povrijedio – fizički ili verbalno. Naš prirodni zaštitnički instinkt se tada pali poput alarma. Iz straha, ljutnje ili nemoći, u takvim situacijama smo nerijetko skloni reći: „Uzvrati istom mjerom!“.

Međutim, važno je prepoznati da ovakav pristup ne rješava problem, već može dovesti do njegovog produbljivanja. Kada je u pitanju vršnjačko nasilje, roditelji mogu igrati ključnu ulogu u tome kako pomoći djetetu da se nosi s nasiljem na konstruktivan način.

Kako poruka „Uzvrati istom mjerom!“ utiče na dijete?

Takva rečenica može djetetu prenijeti nekoliko pogrešnih poruka:

• Nasilje je prihvatljiv način rješavanja sukoba

Dijete uči da nasilno ponašanje može biti rješenje, što može dovesti do toga da mu upravo to postane primarni način rješavanja sukoba.

• Empatija i razumijevanje su manje važni

Kada učimo djecu da na vršnjačko nasilje uzvrate istom mjerom, ne podstičemo ih da se stave u ulogu druge osobe, razumiju emocije i pronađu nenasilne načine rješavanja problema. Ovo ne znači da vaše dijete treba da opravdava vršnjačko nasilje koje je doživjelo, ovo znači da dijete može da razumije razloge iz kojih određene osobe pribjegavaju nasilju i da nauči da reaguje na nenasilan i adekvatan način.

• Ne treba tražiti pomoć

Dijete može osjećati da se samo mora boriti sa svim problemima, umjesto da potraži podršku odraslih osoba od povjerenja, ili institucija.

• Djetetova osjećanja nisu važna

Fokusirajući se samo na ono što dijete treba da uradi (u ovom slučaju da uzvrati), dijete može zanemariti svoje emocije i potrebe koje u tom trenutku zahtijevaju pažnju, normalizaciju i validiranje od odrasle osobe. Kako bi dijete moglo da prepozna i reaguje na nasilje u budućnosti, njegova osjećanja izazvana nasiljem treba da se validiraju.

Kako roditelj može da reguliše svoje emocije?

Snažne emocionalne reakcije u stresnim situacijama su potpuno prirodne. Snažne emocije nas nerijetko navedu da uradimo ili kažemo nešto prije nego što o tome promislimo. Važno je da znate da ne možemo da utičemo na javljanje i intenzitet emocije u određenom trenutku, ali imamo mogućnost da kontrolišemo reakciju i ponašanje. Za dijete je značajno da vidi da i vi, baš kao i ono, imate emocije, ali i da od vas uči kako da ih ispoljava skladno situaciji.

Ako osjetite da vas preplavljuju emocije, evo nekoliko tehnika koje mogu biti od pomoći da se vi roditelji emocionlno regulišete:

• Udahnite duboko nekoliko puta i dajte sebi trenutak prije nego što reagujete.
• Podsjetite se da je važno šta dijete može da nauči iz vašeg odgovora.
• Kažite djetetu da vam je potrebno nekoliko minuta kako biste razmislili o rješenju.
• Potražite pomoć druge osobe ako osjetite da je potrebno.

Kako razgovarati s djetetom nakon sukoba?

Prije nego što ponudite rješenje, pružite djetetu podršku, istražite šta mu je potrebno. To možete da uradite kroz sljedeća pitanja:

• Kako se osjećaš? Šta ti je sada najpotrebnije?
• Kako bi volio/voljela da se situacija riješi?
• Ko ti može pomoći u tome?

Ova pitanja pomažu djetetu da se osjeti sigurno i nauči zdrave strategije suočavanja sa sukobima.

Kako naučiti dijete da reaguje na vršnjačko nasilje na konstruktivan način?

Umjesto podsticanja na nasilje, djecu možemo naučiti kako da adekvatno reaguju:

• Tražiti pomoć odraslih – važno je da dijete zna da traženje pomoći nije znak slabosti, već hrabrosti.
• Prijaviti nasilje – djeca treba da znaju da nisu “tužibabe” ako prijave nasilje.
• Koristiti smirenu komunikaciju – razgovor i nenasilno rješavanje sukoba su najbolji načini za prevenciju nasilnog rješavanja problema. Dajte im primjer i objasnite im zašto nasilje nije rješenje i kako mogu da se iznesu sa situacijom na drugačiji način.

Kako roditelji mogu preventivno djelovati protiv vršnjačkog nasilja?

Roditelji mogu kod djece jačati vještine koje pomažu u prevenciji vršnjačkog nasilja kroz svakodnevne situacije:

• Razvijajte empatiju

Kako biste naučili vaše dijete da bolje razumije kako se drugi ljudi osjećaju, možete da mu postavljate pitanja o emocijama kroz čitanje bajki ili gledanje crtanih filmova. Npr. Kako se osjeća crvenkapica sada kada je vuk došao? Šta ona sada može da uradi da se osjeti sigurno?

• Podstičite asertivnu komunikaciju

Učite ih kako jasno da izraze svoja osjećanja i potrebe, bez da povrijede drugu osobu. Npr. ukoliko se vaše dijete osjeća povrijeđeno jer mu je drugar u školi nešto rekao, možete ga naučiti da to kaže na sljedeći način: Osjećam se povrijeđeno jer si mi to rekao. Volio bih da to više ne radiš. 

• Naučite ih strategijama rješavanja konflikata

Igre uloga mogu biti od velike pomoći. Jedan od načina je da glumite zajedno scenarije sukoba (npr. neko im uzima igračku i ne želi da je vrati) i vježbajte različite načine mirnog rješavanja problema.

• Budite model pozitivnog ponašanja

Način na koji vi rješavate konflikte utiče na to kako će to raditi i vaše dijete. Djeca uče dok gledaju nas. Nije realno i nije dobro da sebi postavimo očekivanja da nećemo pogriješiti, imati burnu reakciju ili reagovati neadekvatno. Svi pravimo greške i upravo one su plodno tlo za učenje. Važno je da u tim situacijama kada naša reakcija nije adekvatna i prikladna, vratimo i djetetu, ali i nama samima šta je moglo drugačije i šta nam može pomoći da sljedeći put ne reagujemo tako. Za ovakve promjene je potrebno vrijeme i učenje, zato se naoružajte strpljenjem.

Nasilje nije rješenje. Zajedno, kroz razumijevanje i podršku, možemo naučiti djecu kako da se izbore sa teškim situacijama na zdrav i konstruktivan način.

Kome se roditelji mogu obratiti za podršku?

Ukoliko niste sigurni kako reagovati ili na koji način podržati svoje dijete u ovakvim situacijama, važno je znati da niste sami. Možete pozvati Plavi telefon, liniju za djecu, mlade i roditelje, pozivom na broj telefona 080 05 03 05 ili putem chata na našem sajtu.

Ukoliko se vršnjačko nasilje dešava u školi, možete da se obratite stručnom osoblju škole koje vam može pomoći u rješavanju sukoba između djece. Pored toga, policija i centar za socijalni rad su važna podrška i pomoć u situacijama vršnjačkog nasilja.